Eto, napokon je u domu mir i tišina, i našlo se malo vremena da se natipka ovaj osvrt na zimovanje.
Treći dan se polako približava kraju, ali vjerujem da vas interesira kako nam je bilo prvih dana. Ranom zorom krenuli smo na zimovanje. Nakon 2 sata ugodne vožnje stigli smo na naše odredište. Istovarili smo gomilu opreme i naših stvari, te smo se malo zgrijali u domu i prigablali si. Nakon toga Darija i Nika su nas vodile van da se malo zabavljamo, dok je Mrva ostao spremati opremu i prati suđe i pripremati kuhinju da možemo pripremati gozbe. Popodne je došao Čop koji je doveo Ivana, Alena i Frana. Ivan i Alen su dečki koji neznaju što su izviđači, i što je zimovanje, a htjeli su vidjeti što je to i doživjeti divno iskustvo, a Fran E. je naš član od datuma svog rođenja (18.07.2004.) te mu je ovo prvo zimovanje. Doznajemo iz provjerenih izvora da sva trojica večer prije zimovanja nisu mogli zaspati, jer su jedva čekali da dođe vrijeme polaska na zimovanje. Rasporedili smo se po sobama i raspakirali smo naše ruksake a neki i kofere!!! Razočarenju nije bilo kraja kada smo skužili da je ugostiteljska radnja «KOD ROJAKA» prestala sa radom. Ubrzo je bila i večera te je slijedio KZP.
Drugog jutra smo počeli sa redovnim programom, dok su Mrva i Čop otišli u nabavku. Ne bi to bilo ništa spektakularno da nije ujutro počeo padati snijeg takvom silinom da su se njih dvojica jedva vratili u dom, jer je cesta bila zatrpana, a nigdje ni traga grtalici...uh što volim Kanadu J. Tu ne prestaju naši problemi, zbog nekih poteškoća sa peći, ručak je kasnio...a kakve probleme je to prouzročilo, saznat ćete malo kasnije. Dok su se Mrva i Čop borili sa ručkom, mi smo po snježnoj mečavi vježbali slagati vatru i uspjeli smo ju čak i upaliti...jest da samo potrošili dosta šibica, ali je gorila. Kada je ručak napokon bio gotov i kada smo se nahranili, morali smo ići isprobati snijeg...sanjkanju nije bilo kraja...prsno, leđno, roneći do dna....
Tu su bili i prvi naši gosti, posjetili su nas Čopov brat (Franov tata), Filip (Franov brat i Čopov netjak) i Mate, i pomogli su nam pripremiti ručak, i hvala im na tome. I kada su se gosti napokon popodne spremali poći kući i kada smo se mi spremali na odmor, op, evo novih gostiju. Posjetili su nas John (naš stariji član i bivši predvodnik), AnaMarija i njezin pas koji nema rep! Naravno plan o odmoru pada u vodu jer su naši gosti zahtjevali pažnju. Navečer smo upriličili «noć gutača reklama» i našoj mašti nije bilo kraja, baš nam je bilo super. Za kraj KZPa, Alen je pomogao Mrvi i Čopu da ostalima pokažu kako izviđač provodi dan na taboru hihihih!
A sada da se dotaknemo onog djela kada peć za kuhanje ne radi baš najbolje...naime, da bi ručak bio na vrijeme gotov, pripreme za ručak za slijedeći dan počinju odmah po završetku uprave. I uz bodrenje Nike i Darije, zadnja 2 ručka bila su gotova u 5 sati ujutro!!! Uopće nam se ne spava, kome treba san...baš nam je super, i baš zzzzzzzzzz.
Danas ujutro (SRIJEDA) sve je bilo zaleđeno. Cijelu prethodnu večer i noć je padala ledena kiša. Sve je pokvarila, od sanjkanja niš. Osim što bi se mogli porezati na led, postoji mogućnost da se na sanjkalištu postignu vrtoglave brzine, što bi moglo rezultirati letom do centra Pakraca...uh što volim Kanadu!
Na jutarnjem izlasku van, radili smo zaklon. Baš je bilo fora, sve bijelo, magla, hladno, snijeg...a mi radimo zaklon...čak je i Darija pohvalila i rekla da se vidi napredak u kvaliteti našeg zaklona. Kasnije smo se grijali u domu, imali ČS i spremali se za ručak. Poslije ručka uslijedilo je tuširanje što je rezultiralo širenjem svježine po domu i više nekako nije zagušljivo u sobama J. Za večeru su oni luđaci iz kuhinje napravili 1.500.000 komada pizze, i bila je FENOMENALNA. Pojeli smo do zadnje mrvice, čak se i uprava sa nama otimala za pizzu, uspjeli su nam mrknuti čak 4 komada! Uh što smo se najeli...sada se omotamo sa «duct tape-om» i idemo se igrati Taftača (Nika veli kad neznaš da li je Č ili Ć, uvijek napišeš Č) van da potrošimo još malo energije. Neki su već u krevetu, a ostatak uprave se sprema odraditi sastanak uprave pa se uputiti u spavaone da počivaju mirnim snom pravednika. Kako nam se sada čini, sutra će ručak kasniti J!
BTW, moramo napomenuti da je Nika izvještila vještinu kuhanja kave, a Darija si da jako puno truda i živaca da nas zbilja lijepo budi u 7h, svako jutro! Svaka čast cure, pohvaljuju vas Mrva i Čop...biti će nešto od vas. Još da naučite kuhati i spremne ste za mrak, ovaj, brak!
Puno pozdrava svima koji čitaju ove retke sa snježnog Omanovca. Može vam biti žao kaj niste sa nama!
Pozdrav i posadi broda!
PS Sorry kaj nema slikica nikakvih, ali fakat nemam pojma di je kabel.
PPS I upravo dok pokušavamo objaviti ovaj članak Nika je zablistala...izjavila je:
«...ako me sjećanje dobro pamti...» i sva je puna mudrih izjava, super nam je...uh što volim Kanadu!
