Sve što je lijepo, kratko traje...

Današnji članak ne počinjemo kako su Rozi i Bareza kuhali kavu, jer je dečke malo preseklo, pa se ujutro nisu mogli probuditi. Dečki su odradili odličan posao pa im nije niti najmanje za zamjeriti, samo se nadam da će do tabora naučiti kuhati kavu. Došao je kraj i ovom proljetovanju. Bilo nam je lijepo, dobro smo se zabavili. Super ekipa je bila i za očekivati je bilo dobru zabavu. A ako je netko i bio tužan ili loše volje, tu su bili naši Rozi i Bareza koji su nas nasmijavali svake sekunde svojim (ne)zgodama. Za kraj proljetovanja, da malo začinimo naš boravak, organizirali smo MASTERŠEF natjecanje. 3 ekipe, identične namirnice, 3, 4, sad...svi su odmah imali viziju što žele napraviti. Moram priznati da nije bilo kraja čuđenju kako su pripremili i prezentirali svoje uratke. Svima, velika pohvala. Vidjelo se da znaju raditi u timu, nije bilo porezanih prstiju i u 30min, napravili su čuda...a to se vidi i sa slika.

U pauzama između prezentacija, gledali smo reklame i dobro smo se nasmijali...bilo je super. Napokon, pojavilo se i sunce, pa smo ručali vani. Poslije ručka, pospremili smo kuću, prikrili tragove našeg boravka, potrpali se u kombi i u auto i krenuli put Zagreba. Za transport zahvaljujemo mami&tati Bareza, koji su nam posudili kombi...bilježimo se i za drugi put i Čopovom prijatelju Mati koji je vozio one koji nisu stali u kombi.
Naravno, i u vožnji prema Zagrebu...ma, pogledajte slike

Sve u svemu, bilo nam je super, a oni koji nisu bili sa nama...bad luck...