Nikola me je već u 6:00 sati nazvao da provjeri jesam li budan. Rekao je da je vrijeme super i da treba lagano krenuti na izlet sa roditeljima! Nedjelja, rano ujutro...nevoljko sam ustao i počeo se spremati. Dolazila je lagana naoblaka.

 Okupili smo se na ZM, bilo nas je izrazito malo, samo 20ak. Djeca su krenula put Adolfovca, a Mirna, Mrva i ja smo krenuli u nabavku mesa za roštilj i voziti opremu na mjesto izleta. Mirna je dljelovala nekako izgubljeno!

Obavili smo šoping i nakon malo vremena stigli na odredište i počeli iskrcavati opremu. Baš sam Mrvi prokomentirao da kada spustimo stvari na livadu da bi bilo idealno da padne kiša. Uopće nisam pogriješio!

Prvi su došli Mirnini roditelji i Mirnina prijateljica Bara (pas).  Stajali smo na livadi i razmišljali što dalje...kiša pljušti a mi stojimo i razmišljamo, uh koji gušt!

Vrlo brzo počelo se razvedravati i ipak je vrijeme postalo prihvatljivije. Roditelji su se počeli lagano okupljati, ubrzo došla i djeca.

Roditelji su se raspodjelili po manjim (radnim) skupinama, i družili se, a djeca su sa predvodnicima krenuli raditi po planu i programu. Počela je priprema za pečenje roštilja i naravno kao i uvijek mesa je bilo u ENORMNIM količinama! Zbog nekih neplaniranih poteškoća, roštilj je malo kasnio, ali kada se počelo jesti, svi su zaboravili na to! Taman kada su roditelji završavali sa ručkom, odjednom se jako naoblačilo i počelo je jako puhati! Ubrzo je počela i kiša. Sobzirom da se ionako približavalo vrijeme za polazak kući, djecu smo utovarili roditeljima u aute i oni su lagano krenuli doma! Samo nekoliko nas najupornijih smo ostali utovariti kombi, a i prigristi malo roštilja, što je bilo ostalo! Nakon toga uslijedio je jedan dogovor, predložen od Darijine mame...ali nećemo o tome sada... , ali bilo je dobro!

Sve u svemu ugodno i lijepo provedeni dan!